Kefir ili kako mislim da je Bog uredio stvari

0

Radim svoj kefir već neko vrijeme. To je neki moj mali ritual. Nekome će se svidjeti. Netko će reći da mlijeko nije za ljude. Nije važno. Od kada sam saznao za kefirna zrnca i to da se ona umnožavaju, a usput stvaraju kefir, to me je oduševilo.

 

Zaista, mislim da je Bog upravo tako uredio stvari.

Da imamo obilje. Da našim davanjem oplemenjujemo ovaj svijet i činimo da ima više. Da ne moramo brinuti za to kako ćemo do nečega doći dok god dajemo. Naše je samo dati dalje ono što nam je višak. Naše je da uživamo u tome. Koristimo sve darove koje imamo, a višak nemamo potrebe skladištiti nego podijeliti dalje. Ovaj sistem djeluje.

Već sam pisao o nečemu sličnom. Djeluje definitivno s kefirnim “zrncima” kako ih nazivaju. Podijelio sam ih do sada hrpu. Zadnji put sam si ostavio jako malo zrnaca kada sam dijelio jer ih je tražilo više ljudi nego što sam planirao. I što se dogodilo? Sada ih opet imam puno. Čak sam primijetio, kada odvojim zrnca koja ću dati, sljedeći se dan umnože gotovo duplo. Zašto ih dijelim? Samo zato što mogu. To je jedini razlog. I znate što će se dogoditi ako kojim slučajem ostanem bez njih? Dobit ću ih isti dan. Zamisli.

Kad bi bar sve tako funkcioniralo… Kako bi ovaj svijet odlično mjesto bio. A zapravo, upravo tako stvari funkcioniraju.

No, s novcem, drugim vrijednostima ne možemo tako “olako” postupati. Ne možemo otpustiti. Ne usudimo se dati jer ne znamo kada i kako će nam se vratiti… i hoće li se vratiti uopće. Strah nas je. Bojimo se, strah od nedostatka je negdje duboko u nama. I ne dozvoli nam da se prepustimo blagostanju. Tjera nas da se trudimo osigurati. Skladištiti. Čuvati za kasnije. Prodati nekome nešto. Od onoga što imamo stvoriti profit. Imati koristi o toga.

Zaboravimo pri tome kako je dobar osjećaj kada nekome damo nešto što jako želi. Zaboravimo kako je to divan osjećaj. I ne primijetimo da kada to učinimo uskoro dobijemo nešto bar jednako vrijedno. Ali ono što mi želimo. Zato vježbam sa kefirnim zrncima. Imam ih za sebe i dajem ih velikodušno svakome tko ih poželi.

No vidim i ljude koji ih ne daju, koji ih zamrzavaju, koji čuvaju, skladište, daju samo poznatima ili ih pokušavaju prodati. Ne mogu dati niti to što su dobili i što znaju da će narasti kada odradi svoju zadaću. Kako bi se onda ponašali s nečim “bitnijim”? Oni su u oskudici uvijek, koliko god imali. Jer imati ne znači gomilati nešto na hrpu nego imati svijest o tome da možeš dati i da ćeš dobiti.

Imanje i blagostanje je svijest o toku. Oni koji nemaju i nisu u blagostanju samo to ne mogu vidjeti i nemogu prepoznati tok jer su ga zaustavili nedavanjem i gomilanjem. Želite li primiti, prvo morate dati. I budite svjesni da upravo sada primate ono što dajete. Ako dajete malo, malo ćete i dobiti. Ako se trudite ne dati, tako će se ponašati i prema vama.

Odustanite od “nemam”.

Probajte davati ono što imate. Dajte podršku, osmijeh, veselje, dajte pomoć, znanje, vještine, dajte pažnju, povjerenje, novac, dajte. I nemojte misliti kako će vam se to vratiti.

Foto: Pexels

Autor: Miroslav Skender
Trener osobnog razvoja

 

Share.

Comments are closed.