Kad trebaš nekoga da te zagrli

0

Priča je krenula slučajno. Prijateljica u jednoj grupi na FB-u je bila u nekoj situaciji koja je tražila osjećaj podrške. I od nas je u grupi tražila virtualni zagrljaj.

To me je podsjetilo na vrijeme kad sam i ja očajnički trebao zagrljaje. Kad sam ih tražio, očekivao, ljutio se na one koji mi ih nisu bili spremni dati. I takav sam ljut na cijeli svijet išao okolo tražeći. Jednom se dogodilo da sam toliko trebao zagrljaj da sam bio spreman učiniti bilo što da bih ga dobio. Otišao sam toliko daleko da sam raširio ruke i učinio korak prema naprijed, prema osobi od koje sam htio zagrljaj.

Dogodilo se čudo

Našao sam se u zagrljaju, no imao sam osjećaj da ga nisam dobio… a opet, bio je tu. Dakle, mora da sam ga dobio. Tek neko vrijeme nakon toga mi je sinulo što se u tom trenutku zaista dogodilo. Dao sam ono što sam imao i automatski sam dobio to što sam trebao. Ukratko, daj da bi dobio.

Možemo zaista govoriti o pravom zagrljaju ili tek o metafori za bilo što drugo u životu. Poštovanje, pozornost, ljubav, nježnost, novac, povjerenje…

Dok stojimo u gardu u želji da budemo sigurni i da se obranimo od napada koji mogu doći jer „neprijatelj nikad ne spava“, ne možemo završiti u zagrljaju. Dok su nam ruke zgrčene od straha, također, nemoguće je biti u zagrljaju.

Moramo se otvoriti, učiniti se ranjivima da bismo mogli zagrliti. Ali i biti zagrljeni. Moramo učiniti korak naprijed, ne možemo očekivati drugačiji rezultat ako se nismo pomaknuli s mjesta na kojem su nam se događale ružne stvari. To je pitanje stajati ispod oluka iz kojeg lije kiša i nadati se da će kiša prestati ili se premjestiti na neko drugo mjesto. Samo iz navike, straha od promjene i nesigurnosti nismo dovoljno moćni donijeti odluku koja će nas maknuti iz pozicije koju ne želimo. I bit ćemo tamo dok god izdržimo. Uzalud i nepotrebno.

Zašto umjesto toga ne bismo krenuli raširenih ruku prema onome što želimo? Zašto ne bismo poduzeli akcije koje su potrebne da se to što želimo ostvari? Da nas to što želimo zagrli. Sad je to moguće kad smo koraknuli naprijed i raširili ruke.

Sad kad ovo znate, koga ili što ćete prvo zagrliti?

Autor: Miroslav Skender
Trener osobnog razvoja

skender.miro@gmail.com

Share.

Leave A Reply