Život pomorca naziva se i „kruhom sa sedam kora“, što samo po sebi govori o kakvom se načinu života radi. Pomorci su ljudi koji su takav način života odabrali u nadi da će si barem financijski olakšati život, jer zarada je kudikamo veća nego na kopnu.
No, kako svaki način života ima svoje prednosti i nedostatke, tako ima i život pomorca. Odvojeni su mjesecima od svojih obitelji, njihova djeca odrastaju bez očeva i nerijetko se događa da s djecom teško ostvaruju kvalitetan odnos jer nisu u stalnom kontaktu s njima. Ne gledaju ih kako odrastaju niti kako rade prve korake niti kako im raste prvi zubić (ili kada ispada), često „zakasne“ na proslavu rođendana, nema ih kada djeca polaze u vrtić, školu, kada se prvi put zaljube pa i zaplaču zbog nesretnih ljubavi… Otac pomorac je netko tko je samo povremeno prisutan. Možemo reći da je brak pomoraca brak s 3 prstena, jedan njemu, jedan ženi, jedan moru.
Koliko god je takav način življenja težak za obitelji pomoraca, težak je i njima samima. Često su danima odvojeni od najbliže civilizacije, okruženi su samo posadom, radnim kolegama i morem. Svaki dan je isti, ista rutina i iščekivanje dana kada će poći svojim kućama i obiteljima.
Roditeljstvo, partnerstvo i briga o obitelji mogu biti izuzetno zahtjevni i izazovni kada jedan roditelj često izbiva. U velikoj većini to bude otac koji, da bi svojoj obitelji osigurao egzistenciju, radi u inozemstvu, na terenu ili plovi. Zbog toga je odsutan i na duži period. Takav način života težak je za sve članove obitelji. Težak je za oca koji odlazi od obitelji, dulje vrijeme biva odvojen od supruge i svoje djece. On propušta mnoge važne trenutke sa svojim najmilijima. Teško je to i za majku koja u periodu dok nema supruga preuzima kompletnu brigu za djecu, kuću, odgoj, školu i sl. Istovremeno balansira između vlastite usamljenosti, potreba djece, kućanskih poslova i odgoja te pokušava djeci nadomjesti nedostatak oca. Zbog toga ponekad zaboravlja na sebe samu i svoje potrebe. Teško je i djeci kojoj nedostaje otac, muška figura koja im je toliko potrebna za zdrav i uravnotežen razvoj. Sigurno je da u uvjetima duge odvojenosti pati i partnerski odnos supružnika.
Dobra podrška obitelji i mreže prijatelja svakako je od velike važnosti za ženu kojoj je suprug često odsutan. Bliski članovi obitelji i prijatelji mogu joj pomoći u brizi za djecu i kućanstvo dok supruga nema. Ponekad odvesti djecu na slobodnu aktivnost ili obaviti neki posao. To joj može uvelike olakšati ili omogućiti da ponekad izdvoji malo vremena i za sebe.
S obzirom da je za djecu važna muška figura u obitelji, u vrijeme odsutnosti oca, mušku figuru može predstavljati djed, stric ili ujak. On nikako ne može zamijeniti oca, ali može biti model za definiranje spolne uloge, što je osobito važno kod dječaka.
U današnje vrijeme tehnologije, razni su načini kako ublažiti udaljenost i odvojenost. Redovita komunikacija e-mailom, viberom, telefonom ili video komunikacija Skypeom može pomoći da se otac što češće čuje s djecom i suprugom. Također, može olakšati da ostane u toku događanja u obitelji jer mu supruga može slati razne fotografije ili video snimke, što mu može biti važno da i sam prebrodi udaljenost i usamljenost. Virtualnu komunikaciju supružnici mogu iskoristiti i za izmjenjivanje osjećaja, komunikaciju o vlastitom odnosu. Od iznimne je važnosti na sve moguće načine hraniti svoj brak i partnerski odnos.
Sreći sigurno nema kraja kada se otac pojavi na vratima! I vjerojatno svi žele nadoknaditi propušteno vrijeme i vrijeme zajedno provesti u što ljepšem ozračju. Sve je to vrlo važno, no važno je i imati na umu da djeci treba rutina i predvidivost te da očev dolazak ne bi smio drastično promijeniti pravila i rutine koje je majka vjerojatno postigla u vrijeme dok oca nema. Važno je da otac u vrijeme boravka kod kuće provodi što više kvalitenog vremena s obitelji, kako s djecom u igri, tako i sa suprugom na samo, da odvoje vrijeme samo za sebe.
Taj posljednji dio nikako ne bi smjeli preskakati jer samo zadovoljni i povezani roditelji mogu biti dobri roditelji svojoj djeci.
Autorica: Vedrana Domaćinović Pičuljan, prof.pedagogije
Preneseno iz časopisa Dijete&Roditelj
Foto: Pixabay
