Ona je majka troje školarca, učiteljica razredne nastave, aktivna atletičarka. Trening je sastavni dio njenog života, kao i veteranska natjecanja na kojima redovito sudjeluje. Prošle godine je ostvarila svoj veliki san i postala svjetska prvakinja u skoku u vis u kategoriji W40+ u poljskom gradu Torun. Ona je Irena Vlahinić.

Irena je učiteljica razredne nastave u OŠ Ivanke Tohar, Fužine. Trenutno je u 4. razredu i na jesen dočekuje nove prvašiće. Osim redovnog posla, radi i dodatni posao vezan uz zdrave proizvode švedske tvrtke s kojima je prvenstveno unaprijedila svoje zdravlje i zdravlje svoje obitelji.

Živiš uistinu aktivnim životom. Kako uspijevaš uskladiti sve aktivnosti?

Irena: Sve je stvar ogromne volje, ali i dobre organizacije. Imam veliku podršku svoje obitelji kada su u pitanju treninzi i natjecanja, a smatram i da je odličan primjer djeci da se i u zreloj dobi treba baviti sportom i paziti na svoje zdravlje. Imam puno energije i trudim se nemati praznog hoda…ne gubiti vrijeme na bespotrebne stvari tijekom dana. Stalno se vodim činjenicom da imamo jedan život i da ga trebamo iskoristiti do maksimuma.

Nažalost, nekad su moji apetiti preveliki pa ipak ne stignem dovoljno vremena posvetiti sviranju klavira koji me iznimno opušta ili učenju francuskog jezika, što mi je velika želja. Ali hoću jednog dana…Možda kada djeca malo porastu.

Što najviše voliš u poslu koji se baviš? Koji su trenutno najveći izazovi?

Irena:  Obzirom da radim 2 posla ti izazovi su potpuno različiti. Moj glavni posao učiteljice razredne nastave koji već obavljam 20 godine je ostvarenje mog sna iz djetinjstva. Jako volim raditi s djecom. Oni su izazov sami po sebi. Učitelji se svakodnevno suočavaju s bezbroj novih i zanimljivih situacija i taj posao osim velike odgovornosti meni nosi i veliku satisfakciju kada prenesem neko novo znanje, bilo da je to iz obrazovnog ili odgojnog dijela.

Silno sam sretna kada su „moja” djeca sretna i zadovoljna. Da, mi učitelji svoje učenike zovemo „svojima”. Trenutno je najveći izazov ova situacija s Korona virusom koji je stavio u jednu nezavidnu situaciju kako učenike i roditelje, tako i nas učitelje. Ali eto, sve dobro funkcionira, moramo se pomiriti sa situacijom i nadati se da će sve ubrzo proći.

Moj drugi posao vezan uz švedsku firmu Zinzino koji radim oko godinu dana, počela sam nakon što sam njihovim proizvodima poboljšala zdravlje cijele obitelji. Sada pomažem i drugima da poboljšaju svoje. Po rezultatima testa krvi koji provodimo, vidim da je većina ljudi u prilično nezavidnoj situaciji, koliko god se trudili jesti zdravo. Rezultati su odlični i najsretnija sam kad me kupci nazovu i kažu kako na njih djeluje.

Ne znam što nosi budućnost, nitko ne zna što ga čeka u životu, ali za sada su ovo dva posla koja me u potpunosti ispunjavaju.

Postoji li neka osoba koja je presudno utjecala na tvoju karijeru?

Irena: Da, postala sam učiteljica zbog svoje učiteljice Angeline Ristić, dok sam pohađala osnovnu školu u rodnom Sarajevu. Ona mi je usadila ljubav prema tom pozivu, ali je tu i moja majka Katarina Šporer koja me usmjeravala, obzirom da je radila na Pedagoškoj akademiji i svakodnevno surađivala s učiteljicama razredne nastave. Uvijek mi je govorila kako je to lijep i plemenit poziv, pa moram reći da je i to jako utjecalo na mene.

Što se tiče moje karijere skakačice u vis, zaljubila sam se u taj sport nakon što sam na televiziji, kao djevojčica, gledala Štefku Kostandinovu, još uvijek aktualnu svjetsku rekorderku i Heike Henkel, njemačku skakačicu u vis. Ta ljubav nije prestala ni dan danas. I unatoč svemu što sam prošla, tu prvenstveno mislim na rat zbog kojeg sam prekinula svoju karijeru u Sarajevu kao talentirana skakačica u vis i hormonalni poremećaj s kojim sam se borila nakon što sam došla s mamom u Delnice, te opet bila onemogućena u ozbiljnom bavljenju sportom. Ponovo sa se vratila atletici godinu dana nakon rođenja 3. djeteta, dakle prije nekih 8 godina.

Koje je tvoje najveće postignuće i na što si osobito ponosna?

Irena: Svaka majka će reći da su to prvenstveno njena djeca i ja to s ponosom kažem. Majka sam troje prekrasne djece od 15, 12 i 9 godina, dakle 3 školarca. Oni su mi najvažniji. Možda zvuči kao klishe, ali nema ljepšeg i ispunjenijeg osjećaja nego biti majka.

Naravno da sam ponosna i na svoje uspjehe i što uspijevam doseći sve što si zacrtam, ali moram reći da me izuzetno ispunjava kada svojim savjetom ili čisto time da ih samo saslušam, mogu pomoći drugima. Ljudi mi se često i s lakoćom povjeravaju, čak i oni koje tek upoznam, pa to smatram nekom svojom vrlinom. Vrlo sam otvorena osoba, istovremeno analitična i jako me zanima psihološka strana nekog problema. Volim analizirati situacije, ljudska ponašanja, a osobito muško – ženske odnose.

Tvoje viđenje suvremene žene?

Irena: To je svaka žena koja prvenstveno cijeni sebe, svoj rad i trud, bez obzira bila ona direktorica firme, konobarica, učiteljica, doktorica ili kućanica. To je žena koja vodi brigu o svom zdravlju i izgledu, koja se ne opterećuje okolinom, već samosvjesno kroči kroz život i samostalno donosi odluke. Žena koja slijedi svoje snove, koja voli što je žena i ponosi se time.

Što je po tebi ono što najviše koči žene u uspjehu/napretku?

Irena: Žene u uspjehu može najviše kočiti njihovo slabo samopouzdanje, manjak vjere u svoje sposobnosti i prevelika težnja da se udovolji drugima. Ja silno vjerujem da nas ništa ne može zaustaviti ako nešto zaista želimo. Samo ako imamo dovoljno hrabrosti i volje.

Što za tebe znači biti zdrava, sretna i uspješna, koji su tvoji prioriteti u životu?

Irena: Zdravlje bi trebalo biti svima na prvom mjestu, ali nažalost, smatram da smo još daleko od zdrave nacije, iako su ljudi postali puno osvješteniji. Mislim da još puno moramo raditi na tome i još puno ulagati u sebe.

Čini mi se da su ljudi još prilično lijeni po tom pitanju, jer zdravlje podrazumijeva puno ulaganja, ali i puno odricanja. Vježbanje, zdrava prehrana i dodaci prehrani iziskuju puno vremena, ali i novaca, a većina ljudi još uvijek nije spremna uvesti neke promjene u svom životu. Druga stvar koja svaku ženu čini sretnom je ljubav. Voljena žena i žena koja voli je ispunjena žena. Sve ostalo pada u drugi plan. Naravno, nikada ne zaboravljam svoju djecu i moj osnovni prioritet je naučiti ih životnim vrijednostima i izvesti ih na pravi put.

Pripremala si se za ovogodišnje europsko prvenstvo u Portugalu i svjetsko prvenstvo u Torontu, koja zbog korona krize nisu održana. Koliko vremena posvećuješ treniranju?

Irena:  Da, nažalost, puno sam truda uložila u pripremu za ta dva natjecanja i jako sam im se radovala, jer uz sport, moja velika strast su i putovanja. Situacija je sada takva i idemo dalje. Naravno da treniram i pripremam se za iduću sezonu, nema odustajanja.

Treniram 3 puta tjedno, od toga 2 puta sa sportskim terapeutom Srđanom Moravčekom, online naravno, i jednom tjedno radim intervalno trčanje. Za sada je tako, a ubrzo se nadam i normaliziranju uvjeta i povratku na stadion.

Inače treniram 3, maksimalno 4 puta tjedno. Imam 44 godine i sada tijelo ipak treba i više regeneracije od treninga. Jako je lako pretjerati.

Od kada traje tvoja ljubav prema sportu?

Irena: Od malih nogu. Moja majka je bila uspješna sportašica i tu ljubav je bratu i meni usadila od prvih koraka. Jedva da sam prohodala, a već sam stala na skije.

Moj brat Igor je 8 godina stariji od mene, ali uvijek me vukao sa sobom, bilo na tenis, bilo na skijanje, bilo na plivanje. Uvijek smo bili aktivni, a tako je i dan danas kad se susretnemo, obzirom da živi u SAD.

Vodiš li računa o zdravoj prehrani, što ti je osobito važno?

Irena: Naravno da vodim. Pazim da se zdravo hranimo, iako moram napomenuti da nisam opsjednuta time. Dan počinjem kavom i keksima, ali nastojim kuhati zdravo, koristiti što više organsku hranu i unositi dovoljno nutrijenata. Koliko je to danas moguće. Svjesna sam da je našem organizmu potrebno više i zato smatram da svima trebaju dodaci prehrani. Tu prvenstveno mislim na omegu 3, ali i multikompleks. Vezani smo uz tvrtku Zinzino s kojom i radim. Od kad ih koristimo svi skupa imamo puno više energije, a ja sam riješila i neke sitne zdravstvene probleme koji dolaze s godinama. Obzirom da omega 3 dobro djeluje na mozak, imunitet i općenito na zdravlje, inzistiram da ih je pijemo svakodnevno.

Kako voliš provoditi slobodno vrijeme?

Irena: Kao što sam rekla, putovanja su moja strast i planiram ih kada god mogu. Sretna sam da i moja djeca vole isto. Ono malo slobodnog vremena kojeg imam, volim provesti sa svojim prijateljima, bilo da je to druženje uživo ili online, prijatelji su mi jako bitni u životu. Sviranje klavira me posebno opušta i nadam se da ću u nekom budućem vremenu imati više vremena i tome se posvetiti.

Da li bi voljela promijeniti nešto u svome životu? Ako da, što bi to bilo?

Irena: Često sam se znala pitati kako bi bilo da nije bilo rata, da sam ostala u Sarajevu i posvetila se atletskoj karijeri. Sanjala sam biti svjetska rekorderka u skoku u vis. S druge strane pitanje je bi li sada imala obitelj i kako bi moj život izgledao. Ipak, ne bih mijenjala svoj život. Čak i neke situacije koje nisu lijepe grade nas i očvršćuju. Ja čvrsto vjerujem u poslovicu: „Svako zlo za neko dobro” i trudim se na sve u životu gledati pozitivno. Sve se događa s razlogom.

S koje tri riječi bi te opisali tvoji prijatelji?

Irena: Vesela, komunikativna, uporna.

Koji je tvoj omiljeni citat?

Irena: Teško mi je izdvojiti omiljeni, ali obzirom da smatram kako trebamo živjeti punim plućima, ipak ću se osvrnuti na riječi Oscara Wildea: „Živjeti je najrjeđa stvar na svijetu. Većina ljudi postoji i to je sve.”

Tvoja poruka svima nama?

Irena: Samo ću se nadovezati na spomenuti citat: Živite život, budite hrabri i ustrajni, ne posustajte u ostvarivanju svojih snova i ne tražite izgovore. Sve je moguće. Mislite na sebe, ovo govorim jer većina roditelja uz brigu o djeci zaboravi na sebe. Radite ono što vas veseli.

Pripremila: Marijana Glavaš