Facebook Instagram
    Facebook Instagram
    suvremenažena.hr
    • HOME
    • ZDRAV ŽIVOT
      • ZDRAVLJE
      • ZDRAVA PREHRANA
      • FIT TIJELO
      • PRIRODNA KOZMETIKA
    • LIFESTYLE
      • UREĐENJE DOMA I DIZAJN
      • PUTOVANJA
      • GASTRO
      • TEHNOLOGIJA
      • SHOPPING
      • ISTRAŽIVANJA
      • RECENZIJE
      • GREEN
    • INSPIRACIJA
      • OSOBNI RAST I RAZVOJ
      • MOTIVACIJA
      • DOBAR ŽIVOT
      • CITATI
      • KNJIGE
      • ASTRO
    • LJEPOTA
      • NJEGA LICA I TIJELA
      • NJEGA KOSE I FRIZURE
      • MAKE-UP
      • PRIRODNA KOZMETIKA
      • WELLNESS
    • MODA
    • LJUBAV I OBITELJ
      • LJUBAVNI ŽIVOT
      • DJECA I RODITELJI
      • TRUDNOĆA I MAJČINSTVO
      • BEBE
    • POSAO
      • PODUZETNIŠTVO
      • USPJEH
      • OSOBNE FINANCIJE
      • INTERVJU
    • ONLINE MAGAZIN
    • KOLUMNE
      • ALEKSANDRA IVANAC
      • DUBRAVKA ŠIMUNOVIĆ
      • ENA LAV
      • GORANKA RAKIĆ
      • KRISTINA GALLO
      • MARIJANA GLAVAŠ
      • MARIANN MAKRAI
      • MARINA LOBOJA
      • MATEJ ČULJAK
      • MIROSLAV SKENDER
      • NEVENA SKOČIĆ
      • VALENTINA SUMPOR
    suvremenažena.hr
    DOBAR ŽIVOT

    Hrabro srce: Pogled iz aviona na lokve vode poslije kiše

    Suvremena ženaBy Suvremena žena27 ožujka, 20165 Mins Read
    Pogled iz aviona
    Foto: English
    PODIJELI
    Facebook Twitter LinkedIn Email WhatsApp

    Posljednji let avionom vratio me u djetinjstvo, u vrijeme kad  sam bosonoga skakala u lokve vode poslije kiše. Čudno, let avionom i lokve vode poslije kiše!

    Odrasla sam u vrijeme kad je bilo prirodno šetati livadama i birati poljsko cvijeće. Tada je bilo prirodno igrati se na ulici ispred kuće, preskačući “lastiku” koju sam ukrala mami iz kutije. Zvali smo to “gumi – gumi” i nerijetko, dok bi se igrali i skakali, pala bi kiša, topla ljetna kiša… Nismo se mi žalili, nije nam kiša smetala – skrili bismo se pod kakvu veliku krošnju, čekali da prođe, gledali kako se nad toplom travom diže sloj izmaglice i kad bi pljusak prošao nastavili bismo s igrom. Da, bila su to dobra vremena za djecu. Livade, igre, večernje šetnje, druženja na otvorenom…nikakvi odlasci u kafiće, nikakvi mobitel razgovori za istim stolom, nikakve „šetnje“ shopping centrima.

    Mislila sam na ta vremena, gledajući u mrak kroz prozor zrakoplova.

    Bilo je to, čini mi se, prvi put da  na tako dugom letu nisam spavala. Završio je večernji obrok, stjuardese su pospremile ostatke, pa i same sjele večerati. A ja uz čašu pića gledam kroz prozor. Mrak. Tek pokoja zvijezda u daljini. Izmjenjuje se potpuni mrak na zemlji s malim sitnim točkicama svjetlosti. Gledajući u taj svjetlucavi mrak, stalno su mi svjetlucala sjećanja na vrijeme djetinjstva i skakanja po tim  lokvama vode poslije kiše. Čudno, ni sama nisam shvaćala povezanost…, avion u crnim visinama, ja u davnim sjećanjima?

    Danas, odrasla, i dalje volim kišu, šetnju po kiši i lokve vode. Pa i uskočiti u lokvu. Ali, danas mi se kiša čini drukčijom, kao da ni voda nije ista…Naravno, ni ja više nisam ista. Na primjer, danas na spomen vode i kiše navru drukčije asocijacije. Danas je sve drukčije, svijet se promijenio, sve što se u djetinjstvu činilo prirodnim i lijepim danas je rijetko i teško: gdje je opuštenost dječje igre, gdje je uživanje u druženju, gdje je skakanje po lokvama?

    Mogu li dobiti čašu vode, pozvala sam stjuardesu.

    I nastavila zuriti u mrak crnog neba. I odjednom se sjetila jednog ljetovanja u Istri,  u gradiću gdje su vodu dopremali cisternama. Mi djeca stajali smo uokolo dok su domaćice točile vodu u kantama i kanisterima. Govorilo se da vodu koristimo za kuhanje i tuširanje, za piće da vodu ipak kupimo. A ja, dijete, stajala bih i gledala. Podsvjesno osjećajući koliko je tim ljudima voda važna… Premda nisam isprva shvaćala zašto je spremaju u jedan spremnik, dok mi nisu objasnili da je drugi za skupljanje kišnice. Gustijerna, rekoše, za toalet i zalijevanje povrtnjaka.  Bože, koliko brige i koliko mara oko obične vode! A danas…

    Ljudi oko mene pretežno su spavali. Tek rijetki su gledali nekakav film ili su, možda,  poput mene, bili u nekom svojem filmu. Filmu djetinjstva, vode  i promijenjena svijeta.

    Vaša voda, gospođo, reče stjuardesa i prene me iz novog kruga sjećanja. Eto, i ona, ne znajući o čemu razmišljam, o vodi!

    Pogled kroz prozor i dalje nije nudio ništa osim crna mraka, a ja sam i dalje povezivala dane djetinjstva i skakanja po lokvama, kad smo razuzdano i bezbrižno skakali po vodi, s tim ljetovanjem u Istri, kad sam prvi put shvatila vrijednost i važnost vode, s ovim današnjim svijetom, pa i s vodom u zemlji u koju letim, a takvih je mnogo širom planete.

    Možda sam se i glasno nasmijala, u trenutku se, naime, sjetih kako sam u tom istarskom gradiću, shvativši da život bez vode uopće nije jednostavan, uzela svoju malu kanticu za igranje i stavila je ispod oluka kad bi padala kiša, ne bih li i ja skupila bar malo kišnice. Dječja igra, govorili bi…a možda je podsvjesno bilo i nešto više. Možda podsvjesno početak razmišljanja o vrijednosti i važnosti vode, možda čak kao neki nesvjesni uvod u godine koje će tek doći i dovesti me do ove zemlje u koju slijećem ovim avionom s čašom vode u ruci.

    Prenulo me svjetlo i komešanje putnika i stjuardesa. Slijećemo u zemlju bogatu vodom – na žalost, vodu za piće i kuhanje i u toj se zemlji kupuje. Vodovodne cijevi su dotrajale, rat je uništio spremnike, potresi zatrpavaju izvore, glečeri se tope i vodeni muljevi uništavaju sela, u gradu voda nije sigurna za piće…Domaći ljudi još nekako, navikli, ali stranci se ne mogu priviknuti, čak može biti i opasno po zdravlje. Koji krug… Bezbrižno skakutanje po vodenim lokvama, prve spoznaje o važnosti i vrijednosti vode, i ovo slijetanje u zemlju u kojoj je voda sve, zato jer je ima u izobilju i zato jer je  – nema. Kao krug oko svijeta koji je nekad bio sređen i smiren do svijeta opasnosti i tegoba.

    Drago mi je da putem nisam zaspala, da se dijete u meni probudilo i vratilo u djetinjstvo na visini od 10 500 metara… Kao dijete nikada nisam bila tako visoko…odakle, samo ako oslobodim svoje osjećaje, mogu vidjeti i lokve svojeg djetinjstva i one istarske gustijerne i ove ogromne rijeke koje u praskozorje putuju kroz ogromne stijene ogromnih planina.

    S te visine bolje se vidi, pogled je drukčiji,  osjećaji snažniji, a i dijete razigranije.

    Autorica: Mirjana Biščević

     

    DJETINJSTVO let avionom sjećanja voda
    Suvremena žena
    Suvremena žena
    • Website
    • Facebook
    • Instagram

    Donosimo teme i savjete za sretniji, zdraviji, uspješniji i ispunjeniji život, novosti iz svih ženama zanimljivih područja koja život čine ljepšim, kvalitetnijim i zabavnijim.

    MOŽDA ŽELITE PROČITATI I OVO

    Dijagnoza društva

    Poželi čovjek otići u šumu i zavijati s vukovima

    Comments are closed.

    • Pratite nas na Facebooku
    • Pratite nas na Instagramu

    IZDVOJENO

    11 travnja, 2021

    Kolekcija dizajnirana u skladu s prirodom

    10 travnja, 2021

    Nove neodoljive delicije – kukuruzne Ledolette s ABC sirom i savijača s trostrukim punjenjem

    10 travnja, 2021

    Filet Crvenih bodečnjaka i mješavine povrća sa žitaricama za uravnoteženu prehranu

    10 travnja, 2021

    Keratokonus – uzroci, simptomi, faktori rizika i liječenje

    9 travnja, 2021

    Dijagnoza društva

    8 travnja, 2021

    Nova Yamamay proljetna kolekcija s naglaskom na posvećenost prirodi i Eco materijale

    8 travnja, 2021

    Zdravo, blistavo i zategnuto lice bez estetskih zahvata

    8 travnja, 2021

    Poželi čovjek otići u šumu i zavijati s vukovima

    Prijavite se

    ZA PRIMANJE NOVOSTI S PORTALA

    O portalu

    ZADOVOLJNA, SRETNA, PODUZETNA

    Suvremena žena je lifestyle portal koji donosi teme i savjete za sretniji, zdraviji, uspješniji i ispunjeniji život suvremene žene, novosti iz svih ženama zanimljivih područja koja život čine ljepšim, kvalitetnijim i zabavnijim. Inspirativne priče će Vas potaknuti na promjene koje priželjkujete.

    Portal je namijenjen ženama koje traže inspiraciju i motivaciju za ostvarenje života o kojem su oduvijek sanjale. Kroz sadržaje portala ih želimo osnažiti i potaknuti da vjeruju u sebe, da jačaju svjesnost o sebi, da žive zdravo, da preuzmu odgovornost za svoj život i živote onih koji o njima ovise. Cijenimo istinske vrijednosti.

    Facebook Instagram
    INFORMACIJE
    • KONTAKT
    • IMPRESSUM
    • PRAVILA PRIVATNOSTI
    • POLITIKA KOLAČIĆA
    • UVJETI KORIŠTENJA
    Copyright © Moja Asistenca

    Type above and press Enter to search. Press Esc to cancel.

    Na ovoj web lokaciji koristimo kolačiće za pružanje što boljeg korisničkog iskustva. Saznajte više o kolačićima koje koristimo ili ih isključite ako ne želite da prikupljamo vaše podatke. Postavke

    suvremenažena.hr
    Pregled privatnosti

    Na ovoj web lokaciji koristimo kolačiće kako bismo Vam pružili što bolje korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima se pohranjuju u Vaš preglednik i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kada se vratite na ovu web lokaciju. Time nam dajete povratne informacije koji dijelovi portala su Vam najzanimljiviji i najkorisniji.

    Sve postavke kolačića prema želji možete prilagoditi.

    Neophodni kolačići

    Ovaj kolačić bi trebao biti omogućen u svakom trenutku kako bismo mogli spremiti Vaš odabir postavki kolačića.

    Ako onemogućite ovaj kolačić, nećemo moći spremiti Vaše odabrane postavke. To znači da ćete svaki put kada posjetite ovu web lokaciju morati ponovno omogućiti ili onemogućiti kolačiće.

    Kolačići treće strane

    Ova web lokacija koristi Google Analytics za prikupljanje informacija kao što su broj posjetitelja i najpopularnije stranice.

    Ostavljajući omogućenu ovu opciju pomažete nam unaprijediti naš portal.

    Najprije omogućite neophodne kolačiće kako bismo mogli spremiti vaše postavke!

    Politika kolačića

    Više informacija o kolačićima