Dosta je čekanja

0

Dosta je čekanja, hoću sve odmah

 

Ne znam je li ti se to dogodilo. Znam da meni je.

Znam da sam bio u situaciji da mi je bilo dosta. Da sam dosta trpio, da se nešto moralo promijeniti odmah! Ne! Nisam više htio čekati!

I… bio sam razočaran. To se nije dogodilo. Pa zašto? Kako? Zar ja ne zaslužujem malo dobroga, lijepoga? Zar ne zaslužujem biti sretan? Dokle moram trpjeti sva zla svijeta?!?!

Da, mi obično čekamo taj jedan trenutak da više ne možemo trpjeti poziciju u kojoj jesmo i moramo nešto učiniti odmah.

Pet, deset, dvadeset, trideset godina čekamo i „trpimo“ i sad kad smo rekli dosta, svijet se treba promjeniti u trenutku?

Ne. To se ne događa. To ne ide tako i vrijeme je da prestanemo time biti razočarani jer razočaranje nas još više drži na mjestu na kojem ne želimo biti.

Ispričat ću vam priču, događaj od neki dan koji ima korijene daleko u mojoj prošlosti…

Davno, davno, kada jet ski tek proizveden, rekao sam sebi da ću se provozati na tome. I prolazile su godine, pojavljivali su se na plažama prvo rijetko, a zatim sve češće i sve više. Iz nemogućeg, vožnja jet skijem postajala je sve uobičajenija, normalnija i dostupnija.

No, ja sam ostao u starom mentalnom obrascu. Kad god bih ga vidio, rekao bih sebi „jednom ću se provozati na tome“.

Neki dan na plaži u Malinskoj u prolazu vidim sliku jet skija i kažem sebi ono uobičajeno „ jednom ću se provozati na tome“… no dogodilo se ovo u trenutku svjesnosti. Kada sam bio svjestan svojih mentalnih procesa. Kada sam izgovorio svoju mantru, moja svjesnost je zastala i pitala „zašto ne sada“? Ja sam se zapitao zašto ne sada.

Tada je moj um počeo pronalaziti izgovore…

Nemaš vremena, putujemo ubrzo, neki drugi put…

Shvatio sam uskoro da nemam niti jednog razloga da SADA to ne učinim.

Otišao sam do ekipe koja iznajmljuje čamce i pitao imaju li jet ski…

Ne. Nisu ga imali.

Moje misli su samo na sekundu uspjele pobjeći u samosažaljevanje: „Sad kad ja konačno odlučim onda ih nema na ovoj plaži“…

I opet moja svjesnost.

„Hej!!!

Imaš u umu misli i osjećaje koji ti kažu da je to nemoguće iz bilo kojeg razloga, i to godinama.
Sada kad si ti došao do toga da možeš prihvatiti ideju da ga konačno provozaš, očekuješ da ćeš to moći odmah i prihvatiti“?

Da, ja sam odlučio to učiniti, no mnome još dominira uvjerenje koje nije nestalo time što sam ga odlučio promijeniti. Istina, značajno je oslabilo. No nije nestalo. A dok ga imam moja realnost je „provozat ću se jednom na tome“.

Odlučio sam to konačno učiniti i od trenutka odluke počinjem graditi realnost u kojoj ja to radim ili sam učinio. Tek sada se za mene počinje kreirati ta realnost. Koliko će joj trebati da se kreira u potpunosti, ne znam. Obično nam treba obrnuto proporcionalno od toga koliko nešto zaista želimo. Što više želimo, manje je vremena potrebno jer smo više fokusirani i više radimo na tome.

Davno sam naučio, a poantu sada želim prenijeti i tebi da se promjena ne može dogoditi trenutno sa 180 stupnjeva promijenjenim smjerom.

Za promjenu treba vremena i truda. I događa se korak po korak. Na svakom koraku mi postajemo osoba koja ima to što želi sve više i više dok god se jezičac na vagi ne prevali sa strane „nemaš to“ na stranu „imaš to“ u svojoj realnosti.

Što se tiče vožnje jet skijem, ja se i tako već osjećam kao da sam to učinio. Bilo je to baš zanimljivo iskustvo.

Ako je ovaj tekst „kliknuo“ s nečim iz tvoje realnosti i želiš još bolje istražiti mogućnosti kreiranja vlastite realnosti, pozivam te na FB grupu NEŠTO ZA DUŠU na kojoj možeš naći neprocjenjivu riznicu uvida, objašnjenja i sjajnih ideja te upoznati predivne, moćne ljude.

Iz srca, Miro

Autor: Miroslav Skender
Trener osobnog razvoja

 

Share.

Comments are closed.