Djeca i psi

0

Sjedim za stolom i radim raspored za pripremanje stručnog ispita.

Pogledom provjeravam što rade Ivan (moj bratić od 5 godina) i Bono (6 godina). Bono leži na tepihu, a Ivan do njega. Slaže svoje lego kocke i prepričava mu svoj dan u vrtiću. Takvi trenuci su oni zbog kojih smo ovdje. U tom trenutku, komuniciramo, rastemo i razvijamo se te učimo jedni od drugih.

Odmalena smo učili Ivana ovaj naš ljudski jezik, ali istovremeno i pseći. Ivan zna da calming signali znače da mu Bono daje do znanja da mu nešto nije ugodno ili da nije raspoložen za igru. I to je za njega normalno kao i kada mu ja kažem da mi nije ugodno ako me povuče za kosu. On razumije.  Isto tako, razumije i kada mu Bono daje signal za igru ili poziv na maženje.

No, ne radi se ovdje samo o razumijevanju. Ovo je priča i o međusobnom uvažavanju.

Odmalena smo učili Ivana da se odnosi prema drugima onako kako on želi da se drugi odnose prema njemu. Ivan zna da se na Bona ne viče, da ga se ne povlači za uši ili da ga se ignorira. Bono to duboko osjeća. Kada Ivan zamoli Bona da sjedne ili da se odmakne kako bi on mogao u miru obući svoju jaknu, Bono to i napravi iako tu nisu korištene riječi koje Bono poznaje kao ‘naredbe’.

Također, kada je Bono prehlađen ili nemiran, Ivan sam dođe do njega i kaže mu: „Sve će biti dobro. Ozdravit ćeš brzo.“ ili pak „Sve će biti dobro, smiri se lijepo.“ To se zove empatija – nešto što je danas postalo toliko rijetko, nešto što u školama i društvu općenito viđam sve manje, a ako i vidim – nije toliko čista i jasna kao ova izvorna, dječja.

Empatija, osjećaj za drugo živo biće i njegovu dobrobit. To je duboko suosjećanje koje nas čini neizmjerno snažnima- iako ljudski um to prepoznaje kao slabost. Suosjećanje je snaga koja izvire iz srca. I ništa ne svijetli toliko jako kao ljubav koja se širi odmah uz suosjećanje. To je ono što nam treba sada i ovdje u ovom našem svijetu. Toplina. Ljubav. Svjetlost. Snaga.

dijete i pasOdmalena je i Ivan učio nas. Jednom smo prilikom prolazili pokraj seoskog psa kojeg smo svi jako voljeli. Tada je on imao gotovo 16 godina i jedva se kretao. Nije dobro čuo ni vidio, a stražnje su mu noge otkazivale poslušnost. Krzno mu je bilo u strašno lošem stanju, a vidljiva su bila i mjesta na kojima je dlaka i potpuno nestala, moguće zbog neke infekcije. Ivan, tada trogodišnjak, dotrčao je do njega i čučnuo da mu bude bliže. Uzeo je kamenčić s ceste i pružio mu ga. „Izvoli, ovo je za tebe od mene. Nemoj se bojati. Sve će biti u redu. Nisi sam. Ja sam s tobom. Nemoj se bojati.“ Još neko vrijeme ga je gledao i ponavljao mu da nije sam.

Mi smo kolektivno bili duboko dirnuti njegovom mudrošću i brižnošću. On je znao što radi. Odakle taj poriv za djelovanjem, te riječi? Iz srca.

Zapamtite da djeca nisu samo djeca. To su duše koju su nam se odlučile pridružiti u ovom trenutku vremena iz njima znanih razloga. Nemojte ih sputavati. Pomozite im u razvijanju komunikacijskih vještina, njihove intuicije i snage da čine dobre stvari bez obzira što naše društvo trenutno nije najsvjetlije.

Učite od svoje djece i djece kojom ste okruženi. Neka vam ona pokažu da smo svi jednaki. Da smo svi jednako važni – i mi i druge životinje s kojima živimo.

Nemojte ih učiti strahu. Jako mi je žao djece koju su roditelji naučili strahu od pasa. Često čujem majke koje, kada se na vidiku pojavi pas, svojoj djeci govore: „Makni se, može te ugristi.“ ili „Makni se, to je pas, oni su prljavi.“ Smatram da su ta djeca nepravedno zakinuta za jedan odnos koji ih od najranije dobi uči o životu i njima samima. Daje im sigurnost, samopouzdanje i potrebno vrijeme da se razviju – jer psi od njih ne očekuju da budu savršeni ili do sutra naučite neku lekciju. Oni su uz njih i daju im poticaj i podršku,prihvaćajući ih točno onakvima kakvi su upravo sada.

Higijena je jedno, ali strahovi nešto sasvim drugo. Roditelji djecu trebaju naučiti koje sve radnje ubrajamo u osnovnu higijenu i zašto je ona važna. Vlasnici pasa moraju voditi računa o higijeni svojih ljubimaca, bilo da se radi o prevenciji  i/ili odstranjivanju unutarnjih ili vanjskih nametnika. Nakon toga, nitko nema razlog za paniku.

(Ja sam, kao biolog, naučila da je veća vjerojatnost od zaraze parazitima preko neopranog ili  loše opranog voća i povrća nego što je kod druženja s različitim životinjama.)

S druge strane, važno je naučiti djecu da nije u redu trčati za nepoznatim psima ili dirati pse bez prethodnog upita i odobrenja vlasnika.

To je poštivanje granica i u konačnici – bonton, zar ne?

„Bono!“ – Ivan zove Bona i odvraća me od mojih misli. Vraćam se u sadašnjost.

Sada Ivan ostavlja svoje lego kocke te uzima loptu. Poziva Bona na igru, ali ovaj ne reagira. Ivan stane i razmisli pa kaže: “Možda on više voli onu igru u kojoj traži hranu.“ pa uskoro donosi poslastice i didaktičku igru u kojoj skriva poslastice. Ok, probudio je njegov interes i Bono podiže glavu sa zanimanjem prateći razvoj situacije, čekajući da Ivan označi početak igre s riječju: „Traži.“ 

Mi volimo igre i igračke koje imaju svoju svrhu. Opuštanje, zabava i istovremena mentalna aktivnost odlična su kombinacija. Zato su nama dispenzeri poslastica broj jedan. 😉

Želimo vam svi zajedno, Ivan, Bono i ja, divan dan Provedite ga u druženju sa svojom djecom i psima, budite zahvalni na svemu što vas uče i svaki put narastite malo više. Budite sretni.

Pratite nas! 😉

P.S.

Ukoliko ste udomili psa koji je imao negativna iskustva s djecom, konzultirajte iskusne savjetnike za ponašanje pasa kako bi vam pomogli da uspostavite nove, ovaj put pozitivne, asocijacije u odnosu vašeg psa s djetetom. Birajte osobe koje su zaista kvalificirane za takav rad te koje  u svojim metodama rada ne koriste prisilu.

Uz vašu edukaciju i rad s vašim psom, potrebno je educirati i dijete. Neke od stavki su:

  • Prepoznavanje umirujućih (calming) signala
  • Pravila ponašanja djeteta u blizini pasa
  • Korištenje igračaka …, a korisni linkvi sljedeći:

https://www.vagabond.hr/djeca-i-psi/

https://www.clickertraining.com/node/3498 .

Vjerujte mi, oni će to shvatiti puno prije vas jer instiktivno znaju da je prirodno izbjegavati sukobe i poštovati tuđe granice. 😉

Tekst je autorsko djelo autorice bloga Ive Štefančić: https://ivaandbono.wordpress.com

Share.

Leave A Reply

one × two =