Definicija savršenog života

0

Težimo boljem životu, neki se naporno trude, neki samo čekaju da im dođu bolji dani, neki se „pasivno trude“ izgovaraju afirmacije i nadaju se, vizualiziraju… Kad god sam nekoga pitao da mi definira taj neki savršen život, ostao sam bez konkretnog odgovora. Jer mi zapravo ne znamo što hoćemo. S jedne strane očekujemo čuda, a s druge ne vjerujemo u njih.

 

Odlučio sam, kako to znanstvenici kažu predložiti definiciju savršenog života koja bi mogla pomoći onima koji s njom rezoniraju da počnu vjerovati u savršeni život, a onima koja se ova definicija ne sviđa možda pomogne da krenu istraživati i pronađu vlastitu.

Sastojci savršenog života

Takav život mora imati neke elemente koji vrijede za svakoga. No, koliko god sam se trudio, novac, sigurnost, moć nisam mogao svrstati u formulu. Jednostavno ne ide. Ne pripadaju tu. Postoje li elementi koji gore navedeno čine nepotrebnim? Nešto će biti nepotrebno, a nešto će biti nedovoljno važno.

Ravnoteža

Ako si probao hodati na jednoj nozi, vjerujem da si primijetio kako ti nedostaje druga. Ili ćeš skakutati ili ćeš taj nedostatak zamijeniti nekim manje ili više učinkovitim pomagalom. Treća mogućnost koju previše ljudi koristi je zbog nedostatka te druge noge jednostavno pasti i čekati da te netko drugi nosi. Ravnoteža nam pomaže hodati ravno. Ne vrtjeti se u krug. Da sigurno zakoračimo i jednom i drugom nogom i napredujemo. Pronađi ravnotežu u svemu i teži joj. U radu i odmoru, samoći i društvu, aktivnosti i pasivnosti, vođenju i praćenju. Čak i ako radiš ono što najviše voliš previše i predugo to će postati nešto što te zamara i uzima ti energiju. Kako se to ne bi dogodilo, moraš naći ravnotežu u radu i neradu. Za to moraš naći ravnotežu između prihvaćanja obveza i odbijanja onoga što je višak. Mnogi oko nas su očajni jer su ušli u nešto, posao, odnos ili bilo što drugo zato što to žele i vole, a zbog nedostatka ravnoteže su to zamrzili.

Odlučnost

Kako onda napraviti taj rez, kako znati kada prestati? Za to nam treba drugi sastojak savršenog života. Odlučnost. Neće sve naše odluke biti savršene. No, važno je naučiti donositi odluke. Odgojem je puno nas između svega ostalog naslijedilo i strah od neuspjeha. Ovaj strah nas tjera na pasivnost. Ne dozvoljava nam da odlučujemo i poduzimamo akcije. Naše su akcije „pasivne“, radimo stvari zato što moramo. Budiš se ujutro jer „moraš“ na posao. Moraš na posao jer u suprotnom dobivaš otkaz, ostaješ bez primanja… kada počneš odlučivati u svom životu, zapravo istinski počinješ živjeti. Počinješ birati odnose, situacije, postaješ odgovoran za svoj život. Više te ne vode drugi tamo gdje žele da si nego ti ideš prema onome što želiš.

Vjera (povjerenje)

Da bi bio odlučan, moraš imati vjere odnosno povjerenja. U sebe i u život. Vjere da ćeš u svakom trenutku učiniti najbolji izbor od svih koji ti stoje na raspolaganju. Na ovoj točki često padamo jer je vrlo izazovna. Koliko puta si rekao „mogao sam ovo bolje napraviti“ nakon što si završio s nekim projektom, situacijom…? Zapravo, nisi. Da si mogao bolje, učinio bi to bolje. Učinio si to pod utjecajem mogućnosti u tom trenutku, osobne energije i vlastitih uvjerenja. No, u tom trenutku je to bilo najbolje što možeš. Kada ovo prihvatiš, počinje vjera u sebe i u život. Prestaje potreba da se kaješ zbog bilo čega što si ikada učinio. Jer tada nisi mogao bolje. Počneš vjerovati sebi i okolnostima u životu, time mijenjaš negativna uvjerenja i tvoj život postaje drugačiji.

Izazovi

Jako važan sastojak koji opet ne razumijemo. Savršen život jednostavno ne bi mogao opstati bez izazova. Sve što jesi u životu jesi zahvaljujući izazovima. Nekada davno ti je izazov bilo reći MAMA. Onda vožnja biciklom, onda odlazak u školu… sve su to bili izazovi zahvaljujući kojima si rastao. Na žalost, tijekom tog puta smo prestali voljeti izazove jer smo često bili natjerani na njih bez našeg osobnog razumijevanja, samim  tim i bez volje. Sam izazov onda nije lekcija iz koje ćeš nešto naučiti nego samo još jedno mučenje smišljeno od onih koji nam žele učiniti loše. ( roditelji, učitelji…) ako nisi potpuno prestao izabirati izazove u životu, shvatit ćeš kako su oni izazovi koje si osobno izabrao i koje si imao želju i neki osobni razlog postići, zapravo bili blagoslovi. Koliko god si energije u njih uložio, bio si sretan i ponosan jednom kad si ih ostvario. Izazovi nam pomažu da rastemo, da otkrivamo svoje neravnoteže i načine kako ih staviti u balans. Bitraj svoje izazove!

Neočekivanje

Savršen život ne možeš imati ako očekuješ. Otpusti očekivanja i sve što radiš radi zato što to želiš upravo sada, ne zato što ćeš time postići ovo ili ono. Onima koji su previše u umu, koji su kompetitivni možda neće biti jasno zašto bi netko radio nešto ako time ne želi ništa postići. Odgovor je-zbog uživanja u procesu. I ovo je jedini dobar razlog da bismo nešto učinili. Da, ali moram očekivati dobar rezultat ako recimo želim otvoriti firmu. Moram napraviti kalkulacije, proračune, isplativost… u redu, ako si u toj fazi onda bolje učini ovo sve. No, kad jednom vidiš da se isplati, otpusti očekivanja i radi od srca. Očekivanje uvijek vodi do razočaranja. Bilo zbog podbačaja ili zbog prebačaja. Kako bi se netko mogao razočarati prebačajem? Jednostavno, iznenadi te da je moglo biti tako dobro, onda promijeniš očekivanja za sljedeći vremenski period i tada se razočaraš jer si pretjerao s očekivanjima. Očekivanja naš fokus usmjeravaju samo na jednu točku. U ovom primjeru nove firme to će recimo biti novac. Zapostavit ćemo sve ostale benefite koje imamo od toga posla, to što radimo ono što volimo, što učimo, stječemo iskustvo, činimo drugim ljudima dobro, zapošljavamo nekoga, stječemo poznanstva i kontakte, dobro se osjećamo, možemo na more ili na skijanje… očekivanja ograničavaju vidik. Zato ih je važno otpustiti.

Provjeri imaš li sve od navedenog. Što ti nedostaje i što možeš drugačije. Ovo će ti pokazati put prema savršenom životu, no još jednu stvar ćeš time sigurno dobiti, vidjet ćeš da si puno bliže savršenom životu nego što si mogao zamisliti.

Dosljednost

Mnogima jako izazovno. I to iz dva razloga. Prvi je taj da uzimamo preveliki zalogaj. Onda se nakon nekog vremena izgubi volja i entuzijazam za postizanje cilja. Jednostavno prevelik nam je.

Drugi je neuživanje u procesu. Nemamo zapravo motivacije za to. Ne sviđa nam se dovoljno niti nam donosi benefite koji bi nas potaknuli da ipak učinimo korak više.

Pročitao sam jednom jedan zanimljiv tekst upravo o dosljednosti. Autor kaže: Što ako odlučiš svaki dan napraviti samo jedan sklek? I da to odlučiš raditi cijeli svoj život. Do sada si već u značajnom zaostatku. Vrijeme je da kreneš. Jedan sklek može svatko napraviti. A zahtjeva taman toliko vremena da ga svatko može napraviti svaki dan i gotovo bilo gdje. Naravno, možeš napraviti više. No, ne manje od jednog skleka. Kod većine ljudi koje znam to je od prilike 365 godišnje sklekova više nego su napravili u zadnjih nekoliko godina. Dakle, čini li vam se kumulativno jedan sklek dnevno malo? Na rok od 10, 20, 30 godina? To je jako puno sklekova. Što postižeš jednim sklekom dnevno? Ojačavaš se na sve moguće načine. Fizički jer to je više sklekova nego si napravio u zadnjih tjedan dana, mentalno, jačaš volju i dosljednost i to na jako jednostavan, lak i bezbolan način. Ojačavaš volju i želju za postizanjem nečega. I na kraju, svaki dan radiš jednu malu pobjedu. Ovaj te jednostavni recept pretvara u pobjednika. Sve što trebaš je svaki dan napraviti bar jedan sklek. Možeš napraviti danas stotinu. No, neka se ne dogodi dan da ne napraviš niti jedan. Možeš li to?

Foto: Stocksnap.io

Autor: Miroslav Skender
Trener osobnog razvoja

 

Share.

Leave A Reply